Stariji tvrdi diskovi su koristili oksidni medij. Oksid u ovom slučaju zapravo znači željezna hrđa. Kako napredne, sofisticirane kompanije nisu htjele koristiti riječ hrđa u nazivu medija oni su ga nazvali „high-performance oxide media layer“ (visoko kvalitetan oksidni sloj medija). U stvarnosti oksidni medij nije ništa drugo nego čestice hrđe nanesene na podlogu diska/medija korištenjem vezivnog sredstva. Hrđa se može prepoznati, ako pogledamo na površinu diska/medija starijeg tvrdog diska. Ono je karakteristične svijetlosmeđe boje (slika 11). Ovakav tip medija je sličan onome koji se koristi na vrpcama audio kazeta, a također ima prepoznatljivu svijetlosmeđu boju.
Oksidni medij je jeftin za upotrebu, ali također ima nekoliko bitnih nedostataka. Kao prvo on je mekan materijal i s time lako ga se može oštetiti kontaktom glave za čitanje i pisanje. Koristan je samo za relativno malu prostornu gustoću pohrane podataka. On radi dobro sa starijim tvrdim diskovima koji imaju relativno malu prostornu gustoću, ali kako su proizvođači sve više i više podataka pakirali na istom prostoru, oksidni medij ne može to podnesti. Oksidne čestice su postale prevelike za mala magnetska polja novijih glava.
Današnji tvrdi diskovi koriste „tin film media“ ( takni sloj medija). Kao što samo ime govori, tanki sloj medija se sastoji od vrlo tankog magnetskog sloja nanesenog na površinu podloge diska/medija. Za razliku od oksidnog sloja noviji tanki sloj medija je puno tanji. Specijalne tehnike proizvodnje su primijenjene za nanošenje ovog magnetskog medija na podlogu. Jedna od metoda je „electroplating“ (elektroforeza[1]) koja nanosi materijal na podlogu koristeći proces sličan onome u elektrofarezi dragog kamenja. „Sputtering“ (metoda raspršivanja) je još jedna od metoda koja koristi nanošenje procesom isparavanja, a posuđena je iz tehnologije proizvodnje poluvodiča, kako bi nanesla ekstremno tanak sloj magnetskog materijala na površinu podloge diska/medija. Diskovi/mediji proizvedeni metodom raspršivanja ima ravniju i glađu površinu od onih proizvedenih metodom elektroforeze.
U usporedbi sa oksidnim medijem, tanki sloj medija je ravniji i puno glađi (slika 11). Također ima bolja magnetska svojstva koja mu dozvoljavaju da zadržava više podataka na istom dijelu prostora. Na posljetku je puno tvrđi i izdržljiviji materijal od oksidnog te sa time ima manju vjerojatnost oštećenja.
Također postoje tehnologije glava koje koriste dvoslojni medij te bilježe podatke putem magnetnog otpora te one koje jedinice i nule zapisuju okomito na medij. Takvi mediji su nešto drugačiji te koriste medije u više slojeva. Nešto malo više ovim tehnologijama možete pročitati u naslovu Glave za čitanje i pisanje.
[1] Elektroforeza je tehnika za analizu i separaciju koloida, temeljena na putovanju koloidnih iona pod utjecajem električnog polja. Pozitivne koloidne čestice putovat će prema katodi (negativnoj elektrodi), a negativne prema anodi (pozitivnoj elektrodi).
Nema komentara:
Objavi komentar