3.2.3. Tvrdi disk - Podloga rotirajućeg diska/medija

Magnetski diskovi/mediji koji sadrže podatke na sebi su zapisani na vrlo tankom površinskom sloju dok masa na kojoj se nalazi sloj se zove „substrate“ (supstrat, podloga) i njegova uloga je samo kao podloga mediju. Kako bi bio pogodan, materijal podloge mora biti tvrd, lako obradiv, lagan, stabilan, magnetski inertan, jeftin i relativno dostupan. Najčešće korišten materijal za proizvodnju podloge medija je legura aluminija koja zadovoljava sve nabrojane uvjete.
Diskovi/mediji zbog načina na koje je rotiraju sa glavama koje lebde nad njima, moraju biti ekstremno glatki i ravni. Sa starijim, sporijim tvrdim diskovima i relativno većim visinama lebdjenja, neravnine na diskovima/medijima su predstavljale manji problem. Sada kada tehnologija napreduje, razmak između glava i medija se smanjuje, brzine vrtnje se povećavaju, postavljaju veće zahtjeve na sam materijal podloge. Neravna površina na diskovima/medijima koji se okreću sve brže i glave koje su sve bliže može vrlo lako dovesti do sudara glave. Iz toga razloga mnogi proizvođači su prije nekoliko godina počeli tražiti zamjenu za aluminij, kao što je staklo, staklene legure i magnezijske legure. Usporedbu podloge od legure aluminija i podloge od staklene legure možemo vidjeti na slici 10.

Slika 10: Usporedba aluminijske (lijevo) i staklene (desno) podloge diska/medija

 Sada sve više i više se uvodi upotreba stakla i staklenih legura te kao takva postaje sljedeći standard za podlogu medija. IBM upotrebljava staklo kao podlogu već jedno desetljeće, a prvi puta ih upotrebljava u tvrdim diskovima 2000 godine. Za usporedbu sa aluminijskim podlogama diskova/medija, staklene podloge imaju nekoliko prednosti:

• Bolja kvaliteta: Prvi i najvažniji razlog za prelazak na staklo je to da staklene diskove/medije je lakše napraviti glađim i ravnijim nego aluminijske. Poboljšavajući stabilnost tvrdih diskova, smanjivanje visina lebdjenja glava te povećavanje brzina vrtnje sve to staklene podloge čine mogućim,
• Poboljšana čvrstoća: Još jedna važna okolnost je da staklo ima veću čvrstoću od aluminija za istu težinu. Poboljšana čvrstoća, jedan od razloga zašto se veličina diskova/medija također smanjuje. Također je iznimno bitno za smanjenje buke i vibracija tvrdih diskova koji se vrte na većim brzinama,
• Tanji diskovi/mediji: Poboljšana čvrstoća stakla dozvoljava diskovima/medijima da budu izrađeni tanji od aluminija te samim time dozvoljavajući da stane više diskova/medija u jednom tvrdom disku istog formata visine. Tanji diskovi/mediji također su lakši pa sa time reduciraju potrebe za većim i jačim motorima za pokretanje te ubrzavaju startno vrijeme kada se tvrdi disk nalazi u nultom položaju i
• Termalna stabilnost: Kada se zagrije, staklo se puno manje širi od aluminija. Sa tvrdim diskovima koji sada sadržavaju 35.000 staza po inču i više, čak i najmanje proširenje može dovesti da se te staze pomaknu. Servo tehnologija kompenzira širenje i skupljanje materijala, ali preferira se upotreba materijala koji se što manje skupljaju i šire na promjenama temperatura, zato što to smanjuje potrebu za namještanjima koja bi inače tvrdi diskovi trebali činiti.

Očita razlika stakla u usporedbi s aluminijem je njegova krhkost, posebice kada se izrađuje vrlo tanko. Iz tog razloga neke kompanije eksperimentiraju s mješavinom stakla i keramike.  Jedan od njih je i Dow Corningov, proizvod nazvan MemCor, koji je napravljen s keramičkim umecima kako bi smanjili mogućnost vrlo vjerojatnog pucanja. Katkad takve mješavine materijala se samo nazivaju staklo, isto kao i aluminijske legure koje obično sadržavaju i druge metale te se isto tako nazivaju aluminijski.