3.2.2. Tvrdi disk - Količina rotirajućih diskova/medija

Tvrdi diskovi imaju jedan ili više diskova/medija ovisno o njihovom dizajnu. Standardni korisnici tvrdih diskova obično imaju između jedan i pet diskova/medija u sebi. Dok visoko sofisticirani tvrdi diskovi koji se koriste u serverima imaju i po desetak diskova/medija pa čak i više ako su malo starije proizvodnje. U svakom tvrdom disku svi diskovi/mediji su fizički povezani na zajedničku osovinu i čine jedan sklop koji se vrti kao jedna cjelina koju pokreće motor. Diskovi/mediji su odvojeni jedni od drugih korištenjem prstena koji su umetnuti na osovinu. Cijeli sklop je pričvršćen na samom vrhu korištenjem metalnog ringa i nekoliko vijaka.

Svaki disk/medij ima dvije površine koje su sposobne za čuvanje podataka; svaka površina ima svoju glavu za pisanje i čitanje. Naravno obje se površine koriste, ali to nije uvijek slučaj. Neki stariji tvrdi diskovi koji koriste „posvećenim servo pozicioniranje“ rezerviraju jednu površinu za čuvanje servo informacija.  Noviji tvrdi diskovi ne trebaju trošiti jednu površinu za servo informacije, ali ponekad namjerno ne koriste jednu površinu radi marketinških razloga ( da bi kreirali tvrdi disk određenog kapaciteta u nekoj familiji tvrdih diskova). Kako moderni tvrdi diskovi mogu pohraniti veliku količinu podataka na jedan disk/medij korištenjem samo jedne površine, to ima omogućuje postepeno povećavanje kapaciteta u raznim varijantama tvrdih diskova. Na primjer, IBM-ova „Deskstar 40GV“ familija tvrdih diskova podržava 20GB po jednom disku/mediju. Kako je IBM htio napraviti tvrdi disk od 30GB iz te familije koristili su dva diska/medija, ali samo tri površine. U nastavku možemo vidjeti i dobru ilustraciju kako je Western Digital napravio pet tvrdih diskova različitih kapaciteta korištenjem tri diska/medija u njihovoj „Caviar“ liniji tvrdih diskova (tabela 3).

Tabela 3: Western Digital tvrdi diskovi i njihov broj medija po svakom

Broj modela	Nominalna veličina (GB)	Sektora po jednom disku/mediju	Količina diskova/medija	Površina
WD64AA	6.4	12,594,960	1	2
WD102AA	10.2	20,044,080	2	3
WD136AA	13.6	26,564,832	2	4
WD172AA	17.2	33,687,360	3	5
WD205AA	20.5	40,079,088	3	6

Sa inženjerskog stajališta postoje nekoliko činjenica koje su povezane sa brojem diskova/medija korištenih u tvrdim diskovima. Tvrde diskove s više diskova/medija je teže dizajnirati zbog povećane mase koja se nalazi na osovini motora također potrebno ih je savršeno poravnavati te najteže od svega bilo je držanje pod kontrolom vibracije i buku. Više diskova/medija također je značilo i veću masu, a samim tim i slabiji odziv na naredbe kao što su start i stop. Ovo se može kompenzirati ugradnjom jačeg motora osovine, ali to dovodi do  drugih gubitaka. U posljednje vrijeme trend tvrdih diskova je bio usmjeren prema manjem broju ruku glava i diskova/medija. Kako prostorna gustoća sve više nastavlja rasti, dozvoljava proizvodnju diskova većih kapaciteta korištenjem manjeg broja diskova/medija. Također ovo dozvoljava proizvođačima da smanje broj diskova/medija kako bi poboljšali vrijeme traženja, bez da kreiraju tvrde diskove premale za tržište. Možemo zaključiti kakva svojstva ima Seagate Baracuda tvrdi disk sa svojih 10 diskova/medija (slika 9).U teoriji korištenjem samo jedne površine, proizvodni trošak se može smanjiti koristeći diskove/medije čija jedna od površina ima neravnu površinu, ali kako je proizvodni proces gotovo tajan teško je doći do takvih podataka pa ne mogu reći da se ovakva ušteda izvodi u praksi.

Slika 9: Otvoreni Seagate Barracuda tvrdi disk sa 10 diskova/medija

Format tvrdog diska također ima veliki utjecaj na broj diskova/medija. Ako su inženjeri htjeli staviti veći broj diskova/medija u neki određeni model tvrdog diska, bili su ograničeni visinom do koje su mogli ići u standardnim računalima, a ona iznosi 1'' u visinu što na kraju rezultira ograničenim brojem diskova/medija u tvrdom disku. Veći tvrdi diskovi visine 1,6'' se često mogu naći u serverskim računalima i obično imaju puno više diskova/medija za razliku od tvrdih diskova koje nalazimo u stolnim računalima. Inženjeri konstantno rade na reduciranju visine između diskova/medija kako bi im mogli povećati broj na zadanoj visini.